Mali ciklus od tri eksponata koljnofskog duborezca Ferenca Taschnera nastao je povodom naših putovanja Po staza naših starih.

Prvo nam je putovanje počelo 01.07.2013. upravo na dan pristupanja Hrvatske u Europsku Uniju .Na taj način su se Hrvati u Europi simbolično ponovo ujedinili osim onih, koji žive u istočnijim državama, koje su nastale raspadom Jugoslavije.

Djela govore sama i prikazuju trasu našeg putovanja. Četvrti se eksponat može pogledati u muzeju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, jer smo ga pokonili mons. Mili Bogoviću, biskupu u mirovini, koji je vrlo zdušno podržao naš projekt.

Početak cijele priče na Udbini je imao više značenja i tim činom smo željeli povezati i prostor i vrijeme, cijeli narod u vihorima stoljeća.

Prvo smo putovanje završili u Kemlji, na grobu Mate Meršića Miloradića, najpoznatijeg pjesnika i znanstvenika gradišćanskih Hrvata, koji je i promovirao riječ Gradišće. Od 1921. godine se Hrvati bivše zapadne Ugarske zovu gradišćanski Hrvati, koji danas žive u Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj. Postoje još u Slovačkoj zagorski Hrvati i moravski Hrvati u današnjoj Češkoj, koji su ostaci istog seljenja pretežito u 16. stoljeću.

Drugo putovanje započelo je na Bobovcu, kraljevskom gradu na kamenoj litici u srcu povijesne  Bosne u današnjoj BiH, blizu Kraljeve Sutjeske. Nakon 15 dana napornog puta završili smo u Mikulovu, u južnoj Moravskoj, kod Moravskih Hrvata.

Treće smo putovanje započeli iz frankopanskog grada Bakra, da bi ga završili u Mokrom Haj-u, blizu pitoresknog grada Skalice u Slovačkoj. To je najsjevernija točka do kuda su Hrvati stigli. Interesanstnost je međutim, da su Hrvati ovamo došli već preseljenjem iz malo južnijih Šenkvica, koje se nalaze  sjeveroistočno od glavnog grada Slovačke,  Požuna ( Bratislave).

Kako se primjećuje autor ovih djela koristi i glagoljicu, kao pismo, koje je ujedno i nositelj hrvatskog identiteta, istodobno  djeluje vrlo izražajno na eksponatima.

Putovanja, koja se organiziraju svake druge godine kreću uvijek iz drugog smjera, jer su se Hrvati selili sa zaista širokog područja od zaleđa Senja, Like, Korduna, Banovine, zapadne Slavonije, Moslavine, zapadne Bosne itd. Želimo se prisjećati svojih predaka, koji su taj put napravili uz puno odricanja, boli i tuge, ostavivši svoj rodni kraj, rodnu grudu.

Uz narodne običaje, nošnje, pjesme, na putovanjima učimo pisma, istražujemo prostor, upoznajemo ljude i njihove priče, promoviramo gradišćanske Hrvate, zajedništvo Hrvata, jer se u ekipi nađu mladi iz više zemalja. Istodobno provjeravamo, uspoređujemo i zajednički otkrivamo i vrijeme i prostor kroz koji prolazimo. Naši su domaćini uvijek na raspolaganju i pomažu nam, ali i uče od nas, pa je to vrlo uzbudljiva priča. Toliko uzbudljiva, da nam trebaju mjeseci, dokle obrađujemo dojmove, slažemo kockice, koje stvaraju prekrasni mozaik različitosti, ali i jedninstvenosti i zajedništva, što odlikuje nas, Hrvate.

Na  putovanjima smo svugdje bili vrlo lijepo primljeni, na čemu se zaista zahvaljuljemo svima!

Ne surađujemo samo sa Hrvatima, nego sa svim dobronamjernim ljudima, s onima, koji imaju iste ili slične ciljeve, pa smo odradili lijepe priče sa drugim narodnostima.

 Nastojimo kontakte održavati i uplesti naša znanja u jedan širi kontekst, vjerujući, da će se prije ili kasnije stvoriti kritična masa, da se zaista može govoriti o pravom zajedništvu Hrvata na cijelom svijetu. Zajedništvu, koje ne isključuje i pokazuje u smjeru jedne lijepše budućnosti.