Željezni zastor/zavjesa/firhong

Ciklus radova na ovu temu Ferenca Taschnera nastao je u rasponu od 20-ak godina. Ove godine je ovo vrlo aktualna tema, jer je zloglasna granica između Istoka i Zapada upravo načeta u kraju odakle mi dolazimo, sjeverozapadni dio zapadne Ugarske. Na blagdan Velike Gospe  1989. godine po prvi je puta uspjelo istočnim Nijemcima organizirano „probiti se“ kroz granicu i to u marijanskom hodočasnom selu Koljnofu ( Kópháza), odakle je i potekla ideja o putovanju Po staza naših starih. Iz Marijanskog kraljevstva bježe istočni Nijemci kroz željeznu zavjesu u susjedno mjesto u Austriji, koje se zove Križ ( danas Deutschkreutz). Na to mjestu danas prolazi marijanski hodočasni put, koji počinje  u  današnjoj Rumunjskoj, u Transsilvaniji u mađarskom mjestu Csíksomlyó-u i vodoravno sječe cijelu Panoniju, da bi završio u Mariazellu, u Štajerskoj ( Austrija). Okomiti krak tog srednjoeuropskog križa sjeverno počinje u duhovnom središtu Poljaka, u Czestochowi, da bi završio na jugu u Međugorju (BiH).

Više o tom događaju  možete pogledati na You Tube kanalu u produkciji njemačke televizijske kuće ZDF  pod naslovom:  Die Schlacht von Kópháza.

To se je dogodilo prije 30 godina.

Veliki eksponat duboreza nam pokazuje željeznu zavjesu u svom izgledu. Ona je gotovo hermetički zatvarala prostor i onemogućila bilo koji kontakt s obje strane, tada različita svijeta. U stiliziranom obliku pojavljulju se vrata, koja su bila 4 dana kasnije, 19.08.1989. blizu Šoprona, prilikom organiziranja mirnog prosvjednog skupa  tadašnje oporbe blizu granice u Sopronkőhidi,  provaljena i nekih 300 Nijemaca došlo je u Austriju. Taj događaj je ušao u povijest kao Paneuropski piknik. Blizu tog mjesta na granici dviju država zgrađen je spomen park.

Sljedeći rad nam pokazuje još dodatna dva datuma, a to su 1995., kada se je Austrija priključila Europskoj Uniji, i 2004, kada se je napokon i Mađarska pridružila EU i vratila se u Europske okvire.

Hrvatska je pristupila 01.07. 2013. Upravo na dan kada je počeo naš projekt Po staza naših starih, koji će trajati do 2033., kada će se simbolično navršiti 500 ljet od početka velikog egzodusa Hrvata pretežito prema sjeveru/sjeverozapadu. Uzroci, razlozi i okolnosti su bile različite i do dana današnjega nije se ta tema do kraja valorizirala i obradila.

Posljednji rad nastao je na 25. obljetnicu pada Željezne zavjese, gdje se vidi kako se na tri jezika i to napisano na tri pisma upućuje namjernike, koji žele prijeći granicu,- koja je vrlo vijugava, nepredvidiva i nepristupačna-, kuda i kako se kretati. Sve to simbolizira ruka.

Ferenc Taschner u svojim djelima u vrlo figurativnoj narativi komprimirano na malom prostoru, ali i vrlo plastično,  istodobno  iskoristivši svoj dar dubanja drva prikazuje detalje, koji i onim upućenima daju nove informacije i tek kada se više puta pogledaju  u potpunosti otkrivaju svu svoju izražajnost i temu.