y Pozdravljam dr. Franju Pajrića u našem studiju. Pred izborima smo. Smatrali smo važnim hrvatskim biračima u Mađarskoj predstaviti program civilnih udruga Hrvati – Horvátok i Čakavska katedra Šopron, kao postavljača i hrvatske državne liste. Ova je koalicija postavila kandidate za izbore mjesnih hrvatskih samouprava, dvije županijske liste, a isto tako i državnu listu. Kojim ste se načelima vodili kada ste sastavljali te liste, odnosno kada ste podupirali svoje kandidate?

– Znači, nastanak liste će biti jedna posebna knjiga. Jer ovako to sad izgleda malo interesantno, trebala je biti isto tako, kao što je bilo prije pet godina. Gradišćansko društvo bi trebalo postaviti jednu posebnu listu. Vuklo se do kraja, nije došlo do velike većinske odluke, odnosno lomili smo se na polovici negdje, onda smo odlučili da neka oni koji su za skupnu listu idu na skupnu listu,a oni koji žele posebnu listu neka budu na posebnoj listi, što je po mom sudu jedan normalan demokratski princip. No međutim, došlo je tu i do raznih stvari nismo mogli više sazvati ponovno sjednicu da što ćemo, nema koalicije, ovo-ono, onda smo našli brzo jednu našu udrugu, što je na kraju dobro ispalo, jer kako ćemo naglasiti kasnije, ova udruga zapravo garantira jedan dio programa.

Mi smatramo da je hrvatski živalj u Mađarskoj u specifičnoj situaciji i ne može se usporediti ni s jednom zemljom oko Hrvatske gdje žive Hrvati. Mi smo u Mađarskoj zapravo jedna mala Hrvatska, imali smo desetak hrvatskih podgrupa u Mađarskoj od tih dvije više ne egzistiraju, u dvadesetom stoljeću su se ugasile, a želimo da se ne ugase ove ostale grupe, njih otprilike sedam, tako da naš princip bi bio da svatko zna čuvati svoje da se međusobno uvažavamo i da skupa radimo za iste ciljeve. Ali vrlo bitno je da u suglasnosti, ne jedan protiv drugoga.

y Imate plan i program  s kojim izlazite pred hrvatske birače? Postavili ste 29 kandidata na mjesnoj razini, dvije županijske liste, a s državnom listom obraćate se svim Hrvatima u Mađarskoj?

– Ovo je interesantna situacija, znači mi smo u navodnicima amateri, mi smo vezani za sustav, mi na ovo nemamo toliko vremena, jednostavno bi to bilo preveliko opterećenje i za nas da sada idemo u sve županije, vjerojatno imamo simpatizere u svim regijama, županijama koji bi malo htjeli promijeniti nekakve postavke u životu Hrvata u Mađarskoj. Ne želim tim reći da se ništa nije napravilo, naravno, ali da su neke korekcije potrebne, to je sigurno. Mi smo u nekoliko navrata naše želje i pokazali i ne samo u ovom ciklusu nego i prije. Nažalost, naše želje dolaze do izražaja kasno, to je jedno, a drugo da one se na neki način ostvaruju, ali teško je onom tko želi ostvariti ciljeve nekoga koji je to izmislio, u potpunosti to napraviti. To mogu usporediti recimo s Nikolom Teslom koji je imao svoje vizije i dok su ga pustili, on je i stvarao. Međutim, kada je bio zakačen, kad su mislili drugi da to mogu preuzeti, e, to nije išlo, i do dana današnjega njega ne razumiju i ja mislim da svakako treba dijelom riješiti stvar, ali onog koji inicira, svakako mora uključiti i u provedbu tih ideja.

y Imate program, čujem kako se vaši letci šire prema glasačima. Recite nam nešto o planu i programu s kojim se obraćate hrvatskim biračima.

– Da. Imamo devet točaka, to je također malo simbolično. Znači, u prvom redu mi želimo tu ravnopravnost svih hrvatskih jezika u Mađarskoj, jer neke regije su zaista malo zapostavljene, i to ne bi trebalo tako biti jer mi možda zvuči malo prepotentno, ali mi čuvamo jedan dio Hrvatske ovdje u Mađarskoj. Isto tako želimo da se mladi više uključe u naš rad jer ovaj možda naš ovako intenzivni posljednji je pokušaj. Ako se sada ovih pet godina nešto ne dogodi, onda nažalost iskopnit će one snage koje to rade od srca, od entuzijazma, ostat će samo oni koji su interesno vezani za sve to, a mislim da ipak malo treba i ljubavi ubaciti u cijelu našu hrvatsku priču, jer nije lako biti Hrvat u današnjim uvjetima. Nije lako, ja uvijek kažem u Hrvatskoj, dok smo mi izvan Hrvatske Hrvati, dokle se vi ne morate bojati. Kad nas nestane, onda će tek biti problema. Isto tako želimo ubaciti gospodarski element u našu priču, zašto kažem, jer ovako smo previše ovisni o samoj državi. Danas je mađarska država u konjunkturi, znači ima sredstava, ali ne zna se dokle će to trajati. Evo, nagovještava se na svjetskoj razini da će doći do laganog pada i nećemo moći držati tu razinu, a država ako kaže, nemamo više, što ćemo, morali bismo se i morali smo se pripremiti u ovom periodu, ali nažalost ja mislim, nismo se previše ozbiljno pozabavili ovim problemom na teže godine i možda će biti ono dobro da neće onda biti ekstenzivnog rasta, nego ćemo više pripaziti na kvalitetu, jer kvaliteta također nam je potrebna. Isto tako bismo htjeli postaviti malo druge temelje naše veze s matičnom domovinom, odnosno imamo mi i jednu drugu matičnu domovinu, a to je Bosna i Hercegovina, koju ne smijemo zaboraviti, a zatim ono što je moja ideja bila već prije puno-puno godina europski novci. Mi nismo dobili skoro nikakvih europskih novaca, a postoje te hrvatske grupe, evo, sad i izvan i unutar Europske unije prekrasni projekti bi se mogli realizirati, možda će biti oko toga pitanja, odnosno iz ovog prvog postulata, znači da svatko bude ravnopravan bez obzira koji je njegov broj, to se mora odraziti i u sustavu, znači u institucijama, u medijima itd. Znači da svatko osjeća za sebe ovaj cijeli sustav. Ja mislim da se dosta i Hrvata običnih ljudi, ali i intelektualaca povuklo iz naših života i ne smije se sve samo onako lagano gledati, “to je njihov problem”, možda je i sustav bio tako postavljen da su izgubili volju da budu aktivni akteri i sukreatori cijele naše manjinske politike.

y Idete pred birače s programom. U slučaju da dobijete većinu ili da ste u prilici da kreirate strukturu buduće skupštine Hrvatske državne samouprave kako je zamišljate? Koliko odbora, koliko plaćenih dužnosnika…?

– Znači, danas, kako stvari stoje, većinu možemo samo onda dobiti ako će biti na drugoj strani dosta ljudi koji su kritički prema ovom sustavu, onih ljudi koji se ne plaše od onoga da smo mi kao protivnici, mi bismo sad tu sve promijenili i rušili sve, jer to nema smisla. Mi mislimo da s ovim ljudima kojima danas raspolažemo, može ovo sve puno efikasnije napraviti. I ja se šalim i kažem, to je sad teorija da dobijemo neku većinu, ja bih prvu sjednicu napravio relaksacijom. Znači, dva sata relaksirati da se ljudi malo smire, da malo pogledaju u sebe i da iskreno krenemo u novu priču, bez opterećenja, jer sada mislim i kada sam ja barem na sjednici, osjećam da ljudi jer ljudi neće reći ono što misle, ja mislim da to nije dobro, imaju svoje mišljenje, to vidim onako usput, ima komentara, ali ti komentari ne dolaze van, dakle mi to dovoljno ne čujemo. Stvoriti jednu takvu atmosferu koja bi bila kreativna, naši kreativci su negdje nestali, ne znam gdje su, ima li ih, ja vjerujem da ima, ima ih i kod mladih, ali mladi već drugačije razmišljaju, mi smo izgubili petnaest godina u struktuiranju naše zajednice. Bili smo inicijatori puno stvari, nije se poslušalo ono što smo mislili, evo, opet apeliram na to da se ne treba plašiti promjena, ufam se i bio sam i na drugoj strani, ima isto tako mladih ljudi, kvalitetnih ljudi, s kojima se, vjerujem, može konstruktivno razgovarati, a ne postaviti apriori već iskopati rogove i ići na tu priču o demokraciji, o preglasavanju da “nas ima više, vi možete reći što god želite”, on ne vodi dobro. Mi smo, i to možda ovako gluši malo idealistički, jaki samo onda, ako nas ima puno različitih. To je i snaga bila nekadašnje Hrvatske koja snaga kopni, a nitko ne zna zašto to kopni, upravo zbog ovoga jer i u Hrvatskoj se ćuti ta majorizacija, nekih elemenata nad nekima, a Hrvati su onda vrlo slabi. Vidite, kada osjećaju vanjski pritisak, onda su Hrvati čvrsti. Kada ih se pusti, onda jedan drugoga mrve, a to nas neće gurati naprijed, a sve manje nas ima.

Ja bih predložio da svakako, ako su već sad dvije liste, da se uvaži ta priča i da svaka lista ima jednog profesionalnog zaduženog. To bi bio minimum, koji smo mislili da ćemo dobiti i prošli put, ako se već kopira parlamentarni sustav u Mađarskoj jer kopira se samo djelomično. U nekim stvarima ćemo biti demokrati, a u drugim se nećemo tih principa držati. Ajmo se onda držati tih principa do kraja. Ja bih svakako dao veću slobodu nekim odborima. Previše ima tih sjednica, odnosno uveo bih, ako to zakon dozvoljava, ja mislim da bi se to moglo fleksibilnije sjednice da se ne mora putovati jer nas kilometraža isto mrvi. Znači, ja razumijem da je većina oko Pečuha i da je to isto opterećenje doći u Budimpeštu, ali nama je Pečuh sada dalje nego kada je još Monarhija radila. To je nemoguća situacija. Pa prema tome, moglo bi se po mom mišljenju ako se usvoji jedan takav sustav rada, puno efikasnije djelovati.

y Zahvaljujemo dr. Franji Pajriću i želimo puno uspjeha na izborima koji su pred nama.

– Hvala Vam lijepa.