Otvorena Izložba Okviri- Keretek- Rahmen
EMC GRAH „KUME”
Koljnof Glavna ulica
29. travnja 2016. 17:00

Ideja o toj izložbi zaintrigirala me je, kada sam shvatio kako je mađarska riječ keret, na hrvatskom okvir, obrnuto čitajući na kružnici počevši od slovo k : ko(ö)rív, tj. isječak kružnice.
A postoji još jedno interesantno značenje, ako se uzme u obzir zakonitost slova r u klinastom (mađarsko rovaš) pismu, koje izgleda vrlo slično slovu n. U tom slučaju imamo riječ kőn-ív, odnosno luk na kamenu, pisanje u krug koje će zbog toga biti na luku.
I počela je prava igra!
Kako sam već u više tekstova ukazao, postoji nekakva magična kopča, neka nit, stožerni vodič koji spaja mađarski sa hrvatskim, pogotovo s našim starim hrvatskim jezikom. Dovoljno se sjetiti riječi szer (na mađ.), odnosno ser (na hrv.). O značenju i poveznicama moći će te pročitati više na nekom od panoa.
Previše se puta pojavljuju riječi koje su suvisle i u značenju i u u kontekstu, kada se okreću iz mađarskog u hrvatski, i obrnuto. Pogotovo je zapanjujuće kako je logika stvari, razmišljanje vrlo slično. Uzimajući u obzir grupe samoglasnika, koji su si srodni, kada ih zamjenjujemo u riječima sličnost je još veća. Npr. grupa suglasnika p-b-f-v, ili t-d, č-ž-š itd.
Kako znamo nama ovdje pod ovim podnebljem, a u Panoniji posebno, zbog mogućnosti točnog zapažanja ključnih sunčevih pozicija u godini, krug i njegovi isječci puno toga znače. Zapravo, vizualiziraju vrijeme, tajnu koju želimo dohvatiti, dimenziju koja nas, zapravo, najviše intrigira, jer ona duboko i autonomno zadire u svakoga. Prve tri dimenzije svakom slično znače i njih se relativno dobro kontrolira i savladava, ali vrijeme neumorno kuca i onom najsiromašnijem i onom, koji misli da je svemoguć. I tu je ta elementarna moć i nedokučivost vremena.
Vratimo se našem isječku kružnice, koji nam u vremenskom protoku pri pokretu u prostoru opisuje spiralu. Došli smo od okvira, do spirale, koja je, zapravo, osnovica našeg postojanja. Spirala je vrlo zanimljiv okvir, jer je definirana u dvije dimenzije, no u trećoj dimenziji je veličina nedefinirana, odnosno ona pokazuje put potencijalno u beskrajnost. Sve se giba, sve se miče u spiralnoj cikličnosti, tj. ne kruži ništa, odnosno, bolje rečeno, vrlo, vrlo malo stvari kruži u apsolutnom smislu. Možda je to jedino središte svijeta. Kruženje je samo naš privid, koji relativno dobro funkcionira, ali samo u uskim našim okvirima. Eto opet okvira.
Isječak kružnice je vrlo bitna sastavnica našeg starog pisma glagoljice. Tu se vrijeme, sekvence vremena, misli, govor, razmišljanje i pismo nalaze zajedno u savršenom spoju. Zato možemo slobodno reći kako je naša glagoljica isto mitsko pismo. Imao sam sreću upoznati čovjeka, koji možda najviše osjeća tu čar, tu duhovnost i može ju na neki način, osim intuicije, i konkretizirano prevoditi u naše gabarite individualnog razmišljanja. Dario Tikulin, neprepoznati genijalac, ali to možda i mora tako biti – umiruju me puno puta neke staloženije duše – živi s njom i stvara u njoj i s njom već desetljećima u Zadru i okolici. Posebnost male, ali blažene riči: ča će vas posebno dirnuti.
U svom ciklusu pjesama u zbirci Igora Šipića : Blažena rič prva pjesma se zove: Gvardija, a sama pjesma ide ovako:
Ča
I to je vrime.
Nije li čudno, da je autor prije 13 godina naslutio ono, ča mi danas možemo objektivno i potvrditi.
A mi obično intuiciju držimo inferiornom naspram znanstvenog dokaza. Kakva greška!
Drugi okvir, koji mi se otvorio kroz ove godine bila je zapravo spoznaja, na koju me je naveo Igor, povezujući prostor, mitove, jezik, povijest i zapravo skoro sve segmente naših spoznaja. Tu smo naše dosadašnje okvire počeli ozbiljno širiti, jer su nas stiskali, doslovno pritiskali. Polako se stvara jedan drugi svijet, svijet, koji je stalno tu pred našim očima, kojeg su znale civilizacije prije nas i vjerojatno će ga znati i poslije nas. A okvira, odnosno rama, vjerujete ili ne, ima na stotine različitih. Sama riječ rama, na mađarskom ráma, – opet ista riječ – je u suštini i naša riječi rame, jer nas ono uokviruje, definira u širini.
Kako se odnosi pak slika naspram okvira. Ako je okvir prevelik slika ispada, no kad je pretijesan slika ne paše unutra, pa se izvitoperi. Možda je ovo najbolja riječ za današnje stanje oko nas. Izvitoperenost na svakom koraku.
No da bi se na neki način ponovo baždarili, ponovo počeli od nula pozicije, pomoći će vam ova izložba na otvorenom, koja će u toku višemjesečnog postojanja malo i narasti i dopunjavati se, kako se i mi svakim danom dopunjujemo i rastemo.
Namjerno neću spomenuti sve oblike okvira, jer će svaki pojedinac još pored svega viđenog u sebi naći poneki detalj, poneku inspiraciju, ali na kraju opet će doći do elementarnih sustava definiranih brojevima 5, odnosno 6, a to je zapravo život. Kada pokažemo otvorenu šaku s pet prstiju, zapravo pokazujemo zlatni rez, venerični odnos 8/5, tj. ljubav. Onu, koja stvara, koja djeluje,koja daje, bez da bi uzvratno nešto zahtijevala .
(No samo dodajući dvije virtualne točke na kraju pored prstiju dolazimo do sustava 12/7).
Ta riječ, to djelovanje, kada sustav proradi, u mađarskom je upravo brojka šest, odnosno hat. Znači nije dovoljno imati 4 elementa, zatim stablo života, ili mliječnu stazu, odnosno energiju – treba se još sve poklopiti, pokrenuti, da bi pokazalo korak dalje – da bi se stvorio misterij zvan: život.
To je prva štacija čovjeka na zemlji, začeće. Zato se i kaže: Ecce homo, evo čovjeka. Ali se prije dvije spirale spoje u čudan spoj, koji izvana generiran Stvoriteljem, počinje materijalizirati energiju, čiji je početak sam On. To je naš pravi početak.
Kako kod simbola križa nije bitan baš on, nego treća dimenzija koja iz križanja dviju poprečnih linija pokazuje u treću dimenziju. A u drugoj štaciji križnog puta se rađanjem podigne križ i ponese sa sobom u život, u kojem nas simbolično čeka još 12 štacija.
No u našem jeziku imamo jednu vrlo važnu riječ, bez koje se do prije par desetljeća nije moglo praktično živjeti. A to su hat-ke. Kako znamo naš je konj (a ne zaboravimo konj je u istočnom zodijaku isti kao kod nas strijelac, a o Orionu sada stvarno ne bi više, jer bi vrlo brzo izašli iz svih gabarita, odnosno zadanih okvira), u posljednjih je godinama postao suvišan, prešlo ga je vrijeme, no on je bio vrlo važan u prijašnjim vremenima. A hatkama smo na njega djelovali, da bi se ponašao kako mi želimo i opet smo došli do prije spomenute riječi hat………..

Želim svakom posjetitelju ugodno razmišljanje i slobodnu maštu.