Po staza naših starih 2019.

Malo drugačije Kako svako drugo ljeto pišemo o tom putovanju i kronološki opisujemo ta put, ki je bio i ovog puta prepun najluđih stvari, neizvjesnih situacija, neplaniranih trenutaka (koji su na kraju najbolji), ovoga puta bi dao jedna malo drugačiji opis, drugačiji pristup. Sastaviti ekipu je bilo opet teško. Prvo ti uspije sakupiti broj, pa ti otpadnu, pa postaju bolesni. Ovoga puta nam se dogodilo ovo. Iz Linza smo imali jedan prekrasan agila par. mladi ljudi druga generacija hrvata iz hrvatske i BiH. Župa, jedina u Austriji sv. kvirina. Super! To nam treba. Bit ćemo u Sisiku, aiz Šoprona krećemo. Kvirin je pun pogodak.
No na nesreću na posljednjoj probi krivi korak i otišla noga. Gležanj napukao – priča završena. No ono ča slijedi je još strašnije. Ivan i Andreja su stabilini čalnovi ekipe. ivan na basu a Andreja plesačica. Otišli oni malo na motoru na jezero i evo nesreće. Kriva procjena pad i lom. Ivanu se ruka na više mjesta, a andreji vratna kralježnica. Gotovo! Kako dalje. Sve nam fali. i taj ćemo nedostatak krpati kroz cijeli put. Nikad isti ljudi, uvijek nadoknada od nekud. Krivo smo se razumjeli sa ovima iz Adamovca, pa i oni došli dva dana kasnije. Sve sreća da imamo veze, konakte i ljude dobre volje. Sve smo riješili, a da nitko nije primjetio. Istina je, da sam zbog toga morao putovati 800 km više. No isplatilo se je.
Jedanput po dragana u Lendavu iz Siska. Drugi put u Soblinec, pa Adamovec iz Lipovljana. Pa su nas napustili dio svirača i morali smo angažirati neke domaće. pa došla Lucija iz zagreba u koprivnicu. Sve u svemu ludnica, ali i tako funkcionira. Par slika. Markuševec prvi dan 12 sati. Užasna vrućina proba, jer još ne idu stvari kako treba i fali dio ekipe. Nastavak za Kostajnicu. Hrvatska Kostajnica grad na Uni, prekrasna lokacija, vrata Hrvatske, ali on spava. prazan, nekako sablazan, fali ljudi. Vrijeme je stalo. jedino preko mosta se ide u Bosnu na kupovinu. Povorak- prograsm- i na kraju mi dođu dvije simpatične starije žene, da neka se ne srdim, ali nisu ni znali da će to biti, nitko nije ništa rekao. Isto smo doživili već više puta, pa mi to nije neobično, ali mi je neobična isprika od ljudi. njima je neugodno, a toliko su uživali. Iz tog grada nema vlaka, nema busa. Zaboravljeni!
Drugi dan na Uni – čamac polaže ispit. I to na čistu 5. Slike su fantastične sve je super. Tu je pukla visokotlačna cijev za servo. i imam veliku sreću jedan doseljenik iz kraljeve Sutjeske mi ga popravlja vrlo brzo. Bosanac dobre duše. Hvala mu. Sisak. Sasvim druga priča. lijepo nas dočekuju. Vrućina je još uvijek velika. Domaćin nas je krivo razumio i mislio je da imamo posteljinu i deke. Brzo se urgira na više mejsta. idemo u Jysk. Kupujemo, pa na kasi dolazi vijest imamo sve iz drugogo mjesta. Pola vraćamo, no pola se kupuje za svaki slučaj. Tko zna što nas još čeka na putu. Oko ponoći krećem po dragana u lendavu. To nije baš daleko no za svaki slučaj ja krenuh. Policija me zaustavlja. Brzo prolazi sve – vozio sam brzo, prešao crveno? Ništa od toga. obična kontrola civilne policije sa svijetlima zbog migranata. kombi pa je moguće sve. Do prije Varaždina sam nekeko odgurao, ali dalje ne ide. moram spavati malo. U 7 00 sam u Lendavi, zapravo u Dolga Vas, na mađarskom Hosszúfalu.
Dečki su imali koncertza tamošnje Mađare i Dragan je upao umjesto Andreje, koja je s ovratnikom (to je ista Andreja s početka priče) i ne može nikud. Mali Dragan je ako uvijek malo pospan, pa čeka barem pola sata dok se probudi i sredi. Lipovljani. Super doček, no gubimo 2 ključna igrača. Moramo nabaviti nekog. Na kraju smo angažirali domaća dva dečka i sve je prošlo super. nevrijeme nas je iznenadilo i to dva puta. bili smo kod tamošnjih Solvaka, koji su jako dobro organizirani i gosp. krajči je sve isplanirao do detalja. Spavamo u super
objektu šumarskog fakulteta usred neke velike šume. U blizini kraljeva Velika odakle su naši Kajkavci pored Nežiderskog jezera. Naši Vedešinci i Umočani. Oni su ostali od velike selidbe Tome Nadašdija 1537. godine.
Rano jutro još u zoru, dok je sparina i neka magla pokrivala tu šumu krećem za Zagreb, po još 4 ljudi. Sada ćemo već biti skoro kompletni. Dolazi nam Virovitica. No prije Mali Zdenci i naši prijatelji Vukoje. Skupa se vozimo za Viroviticu i veliko iznenađenje. Dvorac Pejačević je gotov. Super izgleda. Spontano naš Dragan sjedne uz jedan pianu u nekom hasutoru i počne svirka. Nevjerojatni štimung. malo falš stari instrument pod rukama virtuoza svira neke ciganske melodije. Čeka nas Đurđevac i picoki. Nakon utvrde zoološki vrt. Luda kuća kod životinja. ima tu svega i svačega. Smijemo se i nešto na brzake pojedemo i čeka nas Virje. Tamo očekuju veliku oluju, no sve je izdržalo. Ponedjeljak je a dvorana puna. organizatorski posao. Ovdje žene dirigiraju. Očito dobro!
U orkestar nam je uletila domaća violčinistica. Baš je dobro zvučalo i izgledalo kao do tančine sve isprobano , a ništa od toga. Bila je čista improvizacija. Noću je padalo, pa smo se nekako olakšali. Bolje rečeno ja, jer su ovi moji otišli spavati tek oko 5 ujutro. Tu nas je preuzela izabrana ekipa . naši stari prijatelji Davor i Bole iz Bjelovara.
idemo u Molve. na inina postrojenja. Izgledamo kao neki inspektori u onoj opremi sa kacigama. Nakon toga crkva, a poslije dravske priče. na nekom rukavcu smo imali pravi ugostiteljski Oskar. Bilo je tiu svega, a sve domaće. Nikada neću zaboraviti. Žurimo se u Koprivnicu gdje nas čeka moja kolegica po struci, koja nekako ne vjeruje, da smo mi neka ekipa. Em kasnimo, em smo kao Cigani. Što će od ovog biti? – mogu si zamisliti kaj joj je išlo po glavi. No za pol, ure smo bili fi x und fertig a ona u čudu. Ovo nije ista ekipa! U međuvremenu nam stiže Lucija i imamo povorku i skupni nastup s njima.
Čekala nas je visoka delegacija i televizija pa smo poslije baš u opuštenoj atmosferi uživali u gostoprimstvu domaćina. No od tu idemo do Koljnofa. Najteža dionica. Svi smo mrtvo umorni, a čeka nas 5 sati vožnje. Samo da dojdemo doma. O konjima do sada nisam ni pisao a imamo ih 2. Jednog diva, koji je skoro jednu tonu težak i franjinu kobilu, koja nas već prati evo na 4. putovanju. Konji su posebna priča i neću o njima, jer smo doživili svakave gluposti sa njima. Napokon oko 3 ujutro došli mi u Koljn of. Hvala dragom Bogu! Svi smo čitovati i zdravi. U Koljnofu ćemo imati malo lakše, jer je ovo naša glavna baza i program je malo labaviji. Dolazi Bečko Novo Mjesto, pa Željezno, povorka kroz Šopron i završavamo u Koljnofu, gdje nas uvijek lijepo dočekaju.
Još dva dana! Prva prila slavoluk Careva- pa Hainburg- pa Bratislava. Program je prekrasan, no nismo iskoristili vrijeme i prošli malo u grad. konji nam spavaju u obližnjem gradu, a mi u hotelu na drugom kraju grada. Uglavnom dosta vožnje noću. Poslednji dan nam je najbogatiji. prvo po konje, pa dalje u doaće mjesto mladog para, koji je iz Šenkvica, zapravo blizu tog mjesta. Šenkvičani su porijeklon iz kostajnice i taj mali gradić su već spomenule one dvije gospođe s početka priče.
No bilo je to davnih 60-ih, kada su i one bile mlade cure. Ta suradnja je prestala, samo u muzeju podjsećaju nas predmeti i pokloni na puno ljepše dane i intenzivnu vezu i suradnju. Naskon mise i nastupa vozimo se u Mokry haj. najsjevernije bivše hrvatksom mjesto u Slovačkoj. Taj val je ovjde izgubio svoju snagu. na mađarskom Horvát Berek. Velika priredba, jer oni slave 450 ljet, da su se preselili iz Šenkvica, jer im je mejsto postalo pretijesno. Iskrčili su lug, iliti haj i nastanili se. I tu završava naša zvanićna priča. Po staza 2019. Još ćemo svakog prevesti doma u hrvatsku u ponedjeljak. Dati jedan drugom zbogom i zaželjeti ponovni susret negdje na putu.
Nakon Božiža su naši iz koljnofa bili gosti u Lazu kraj mrije bistrice, jer je dio ekipe iz tog mjesta.
Hvala sviam! Hvala onima koji su nam pomogli i bili nam potpora!

Banovina
Bečko Novo Mjesto
Bez posvećenja ne ide
Celindof
Domaći su vsenek uz nas
Đurđevac
Etnoraj Ogrlice nas prate
Fertőd po povratku iz Slovačke
Leave a Comment