Po staza naših starih 2015.

 

Projekt “Po staza naših starih” je višedimenzionalno putovanje, koje će se po drugi put organizirati . Putovanje kroz 7 držav i to počev iz BiH prik Hrvatske, Slovenije, Austrije, Ugarske, Slovačke do Češke (južne Moravske) u spominak na veliko seljenje Hrvatov u 16. stoljeću.
Put začinje na Bobovcu, nekadašnjem kraljevskom gradu 7 km od Kraljeve Sutjeske u prelipom kraju same centralne Bosne.

No to je putovanje i kroz vrime. Mi ćemo na putu posjetit značajne objekte, ki su interesantni za našu skupnu hrvatsku, ali i panonsku povijest, a datirani su iz prapovijesti do 20. stoljeća.

To je putovanje i med različnih disciplina: povijesti, etnologije, zemljopisa, lingvistike, bajoslovlja, geometrije prostora, folklora, običaja i tradicije, koje postoju samo ali da bi nas samo zbunili, aš je sve u jednom kompletno, jedno cijelo. A to se zove žitak.

Mi ćemo putovati kroz kulinarsku kartu u ovih 900 km i imati različne starinske specijalitete pojedinih krajev na stolu.

To je istodobno i jezično putovanje, kade išćemo prajezik naših prostora. Na putu će mladi iz 5 zemalj (nažalost iz Austrije nisam mogao nikoga angažirati, ča je za mene malo teško za shvatit, ali moram akceptirati) učiti i klinasto (rovaš) pismo.Pa znamo reć da putujemo i kroz različita pisma – (prošli put smo naučili) glagoljice,bosaančice, klinastog pisma i latinskog pisma.

Glavni organizator putovanja je Zaklada EMC GRAH “KUME” ( tj. Etnomemorijalni i Informacijski Centar Gradišćanskih Hrvatov) uz brojna civilna društva, općina i gradova, ki nas pomažu na putu,za koju pomoć im se već najper zahvaljuljemo.

Put će medijski pratit uz pisane medije nekoliko televizija i radio postaja.

 

Po staza naših starih 2015.

 

Danas ujutro u pola četiri je i za mene završilo veliko putovanje. Za sada najveće čak i za mene. Biti na putu 19 dana je veliki izazov za svakoga, a pogotovo za takvoga, koji ima svoj dnevni  ritam  i  ništa mu se ne događa automatizmom. Recimo sjedne  plaća  na račun  radio on ili ne.

Biti sa mladima iz 5 zemalja je velika  čast, ali i odgovornost. Hvala dragom Bogu nikom se ništa nije dogodilo. To je velika sreća i  beskrajno  sam  zahvalan zbog  toga. Samo mali proglem može pokvariti  čitavi  projekt.

A radilo se o velikom projektu. Možda najkopleksnijem  kod  hrvatskih manjina do sada. Iskordinirati  19 dana, sa vrlo  šarolikim i bogatim pa i poučnim programom nije bilo lako. Trajalo je više od godinu dana. Svakom najveća hvala, tko je u bilo kojem  smislu sudjelovao, pomagao i na bilo koji način doprinjeo tomu, da se ovaj put završi ovako uspješno. Zahvaljuljući društvenim mrežama i sami mladi su puno toga stavili na portale, ali bez velike podrške HRT-a posebno Tomislava i Ane to bi bilo puno manje. Ovako je vijest o nama prošla kuglom zemaljskom i pročulo se dosta toga. Vidjet ćemo koliko će biti odjeka, koliko će se ljudi zainteresirati za nove informacije i neke nove poglede, koje smo iznijeli.

Projekt su najvećim dijelom podržale općine Kiseljak i Koljnof. Svaki se domaćin potrudio, da daje sve od sebe. Bilo je neprevidivih situacija u kojima su neki pokazali veliku dušu.

Inače na državnoj razini projekt još nije dovoljno prepoznat niti u Mađarskoj a niti u Hrvatskoj. Ali mi vjerujemo u bolje sutra.

Put kroz prostor i vrijeme. moto: jedinstveni  u  različitosti.

Čim smo bili više puta na „cesti“ prostor nam se više  otvarao. Gotovo progovorio. Kao da želi otkriti tajnu, nama dobroćudnim namjernicima, koji samo želimo doznati, kako sve uistinu funkcionira. Puno naizgled slučajnosti nam se dogodilo. Toliko puno, da sam uvjeren: slučajnosti za  mene  više  nema. Sve se lijepo uklapa u jedan sustav, samo ga mi moramo prokužiti. Istodobno dopustiti da nas sam nosi. Tako je  lijepše i punovrijednije. Čemu protivljenje kada osjećaš dobru vibraciju, dobru vjeru, naklonost svih vidljivih i nevidljivih slia i moći. Taj me osjećaj kroz cijelo putovanje zadivio. Već na Bobovcu. Nevjerojatna energija, koja te okružuje. Prostor kao da govori. Samo se moraš „priključiti“ na njega.

Puno dobrih ljudi, s kojima isto dišeš. Bilo je i kritika i dobacivanja. Ali  kako da toga ne bi bilo, pa prošli smo i vidili puno svega.  Uostalom ako o tebi govore bolje je nego  kada o tebi više nitko ne priča, kada te niti ne spomenu.

Trenuci pred kojima se poklanjaš. Priroda, objekti, pojave i  naposlijetku cijela priča. Priča o jednom putu, koju su naši preoci  prešli, ali i brat moje prabake pred cca. 100 godina. Koje su njemu  misli  kolale  u glavi, kada je pješačio bosanskim, hrvatskim, slovenskim, austrijskim, mađarskim, slovačkim, češkim drumovima i bespućima?

Svakom je ostalo malo, svoj dio priče, koji će ponijeti sa sobom zauvijek. Formirat će ga, mijenjati. Možda ne sada, ali jednom sigurno.

Besplatno milosrđe. Kako lako izgovoriti, ali učiniti tim teže. A  sve  što imamo  a vrijedno je  svjedoči  o tome.

Na kraju samo kratka riječ i posljednji  trenutak  putovanja. Riječ  ČA. U svakom budi druge osjećaje.

Ča je polovica i kraj, brojčana vrijednost 1001. Ime starih naših crkava. Buda.

Ča su čakre naše majke zemlje.

PopovaČA, ČAzma, ČAkovec, LamAČ, PitomaČA, BusovaČA itd. Zar nismo bili u svima njima?

Meridijan cca. 16.38.  Vrbanj, Stari Grad, Vidova Gora (Brač) Dubrava (Poljica), Sinj, Ljubija, Križevci,  Ludbreg, Körmend, Szombathely, Koljnof, Pojsdorf Mikulov, Dolne Vestonice, Brno.

A  sve ča je na njemu- Vrbanj- sv. Vid ( vid—fény-svijetlo). Vidova Gora (BrAČ), Dubrava-Budavár u Poljicama  -Po-lije (vodom-lije) sinj a alkom (a kal – pošta – tapoš – dubsti korakom), Crkve Majke Božje, Križevci – (krug i križ skupa), Kör-mend (krug  körös, körök – krk), Jak i crkve u tom mjestu,  Szombathely-Savaria (Sav-ár-ia) Sv. Kvirin –čuvar prolaza, čuvar Vir-a), Lučman ( Sv. Vid,) čudni objekt u Haschendorfu, hodočasna crkva u Koljnofu (loretanski kult), Scarbantia ( SC-X-B) tzv.držač soli (kultni objekt)  u Sopronkőhidi, hram Mitre malo sjevernije, piramida Koljnofa i Mikulova,  stara staza Jantara prema Baltiku, najstarija venera  Europe u Urupan ( N-C-E)  zoni u Dolnim Vestonicama itd.

 

Jan-tar ( tarján) okamenjena smola bor-a (bar-a), Bo(á)rostánkő, kada je bor – fenyő odnosno  fénylő drvo, koje se sjaji, svjetli kada gori. Svijetlost i pritisak u jednom. Amulet (spremnik života), koji se nosio radi zaštite upravo ženstvenosti i ploda i to na stazi života, koja je koncipirana kao dvostruka spirala. Nije li to čudno!?

To inspirira.

Pavlini, bijeli fratri. Svuda okolo nas. Čakovec (Sv. Helena), Pajngrt, Bizonja, Marijanka.

Put smo završili podno Svetog brda u Mikulovu ispod drva jasena, koje se kod nas zove : iša (mađ.: Kőris) Iz istog smo drva napravili naš poklon kardinalu Puljicu i predali  mu u Podmilačju. PodmilAČju! A Ča se piše  Tša   – t je u rovašu Y  čitajući Iša ( duh koji stvara- )

Križevi I krugovi. Križevci. Dva dijela iste priče. Panonija I  Dalmacija. Brat I sestra.

Neka svakog čuva dragi Bog! Neka nam  daje  vjeru i ufanje, da ćemo za dvi ljeti načiniti jedno isto lipo putovanje na zadovoljstvo svakoga!